Seminar Agro-eko turizam kao sredstvo za održiv ruralni razvoj u Jugoistočnoj Srbiji

U okviru projekta „Prenošenje iskustava o poljoprivredi i zaštiti prirode zemalja Višegradske grupe malim porodičnim gazdinstvima u Srbiji“ koje realizuje koalicija CEEWeb za biodiverzitet sa sedištem u Budimpešti, Eko centar i Mladi istraživači Srbije iz Beograda i organizacije - partneri iz Češke, Slovačke, Mađarske i Poljske, uz finansijsku podršku Višegrad fonda i Ministarstva spoljnih poslova Republike Koreje, na Borskom jezeru održan je treći po redu seminar u Srbiji, sa temom „Agro-eko turizam kao sredstvo održivog razvoja u Jugoistočnoj Srbiji“. Partner u organizaciji seminara bila je Regionalna privredna komora Zaječar, na čiju inicijativu je i održan seminar na ovoj lokaciji. RPKZ je sugerisala i teme koje interesuju njihove članove koji se bave agro-eko turizmom i obezbedila niz predavača. Seminaru je prisustvovalo 24 učesnika iz malih porodičnih domaćinstava koja se bave eko turizmom, predstavnici Privredne komore Srbije, lokalne samouprave i biznis sektora. Seminar je otvorio, u ime organizatora, Dejan Zagorac, predsednik Eko centra.

Tokom seminara prezentovane su i diskutovane sledeće teme: Potencijali poljoprivrede Timočke krajine - Dijana Dijanović, Regionalna privredna komora Zaječar, Udruženje poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Mala poljoprivredna gazdinstva u Srbiji - Branka Gagić, PKS Udruženje za poljoprivredu, prehrambenu industriju, šumarstvo i vodoprivredu, IPARD program EU – mogućnosti za poljoprivrednike u Srbiji, Tanja Beuk Peurišić PKS, Udruženje za poljoprivredu, prehrambenu industriju, šumarstvo i vodoprivredu. Održivi razvoj u okviru eko i seoskog turizma na području Timočke Krajine, Dragoslava Đokić, sekretar uslužnih delatnosti RPK Zaječar. Razvoj i promocija turizma u zaštićenim prirodnim dobrima, Jelena Bujdić Krečković, NP Đerdap, Edukacija sakupljača šumskih plodova i lekovitog bilja, Aleksandra Blažević, JP Srbijašume. ŠG Timočke Šume, Mala ruralna domaćinstva kao preduslov za razvoj održivog turizma, Pavle Pavlović, turizmolog. Primeri dobre prakse: Rajačke Pivnice Vila Milenović, Zoran Milenović vlasnik seoskog turističkog domaćinstva, Vila „Babin zub“ na Staroj planini, Slaviša Ćirić, vlasnik seoskog gazdinstva na Staroj planini, "Seoska kuća" Balta Berilovac - Vesna Jogrić, vlasnica seoskog gazdinstva, članica Udruženja poslovnih žena Timočke Krajine, Proizvodnja vina - Poljoprivredno gazdinstvo Nedeljković, Srđan Nedeljković, dipl. inž. poljoprivrede, vlasnik registrovanog poljoprivrednog gazdinstva, Priča o uspešnom porodičnom gazdinstvu iz Valakonja, Toplica Toroglanović, Opština Boljevac. Na kraju seminara učesnicima se obratio i Nenad Budimović, sekretar Udruženja za poljoprivredu, prehrambenu industriju, šumarstvo i vodoprivredu Privredne komore Srbije.

U toku razgovora koji se odvijao u prijateljskoj atmosferi konstatovano je da ruralni turizam u Timočkoj krajini i Jugoistočnoj Srbiji nedovoljno je razvijen i da se ljudi, koji se bave turizmom, suočavaju sa mnogobrojnim izazovima i problemima. Finansiranje se u najvećoj meri ostvaruje od usluga smeštaja, hrane i pića dok su prihodi od pratećih sadržaja zanemarljivi. Kao prednosti ovog dela Srbije za razvoj turizma, po mišljenju gostiju, su dobar smeštaj, kvalitetna hrana, sređene okućnice, ali i prirodne vrednosti i atraktivnost pejsaža. Kao loše strane navedene su neodgovarajuća infrastruktura, nedostatak dodatnih sadržaja i njihovo nenaplaćivanje, manjak turističkih i sportskih manifestacija.

Zaključci i predlozi za naredne seminare:
Potrebna je organizovana i kontinuirana akcija ministarstava i drugih državnih organa na promociji agro-eko turizma u svim delovima Srbije, i to, kako na domaćem, tako i na međunarodnom nivou, a i u dijaspori.
U Srbiji je izražen problem malih poljoprivrednih parcela, sa često nerešenim imovinskim odnosima, na kojima je gotovo nemoguće organizovati održivu poljoprivrednu proizvodnju, bilo konvencionalnu, bilo organsku. Potrebno je posebnim zakonima, kakvi postoje u drugim zemljama, rešiti ovaj problem (na primer - zemlju nasleđuju oni koji od nje žive) i tako osnažiti mlade ljude koji ostaju na selu i mogu da se na organizovaniji i efikasniji način bave poljoprivredom i agro-eko turizmom.
Udruživanje porodičnih domaćinstava koji se bave agro-eko turizmom ima suštinski značaj. Pojedinačna domaćinstva imaju male kapacitete i ne mogu da pruže dovoljno različitih sadržaja za duži boravak. Svako ima nešto – svi imaju sve, trebalo bi da bude deviza regionalnog povezivanja. Pri pružanju usluga moraju se poštovati određeni standardi, kako higijenski, tako ekološki i gastronomski. Trebalo bi što više forsirati lokalne običaje, hranu, govor, kako bi posetioci dobili autentičan turistički proizvod. Internet konekcija i uvek dostupna topla voda moraju da budu neizostavni deo ponude. Nikako se ne bi trebalo služiti neralnim obećanjima u ponudi i privlačenju posetilaca. Bolje je da se turisti pozitivno, a ne negativno iznenade.
Potrebno je ojačati infrastrukturu, kako puteve, tako i postavljanje informacionih tabala i turističke signalizacije. Neophodno je sistemski obezbediti procedure za pomoć gorske službe spasavanja, i to, tokom cele godine.
Potrebno je sistemski rešiti problem upravljanja otpadom, kako klasičnim, tako i animalnim, a posebno ambalažnim od herbicida i pesticida. Potrebno je podizati svest ljudi o odgovornom i održivom korišćenju agro-tehničkih mera i korišćenja zemljišta. Organska poljoprivreda i njen plasman predstavlja veliku šansu za Istočnu Srbiji, naročito zbog velikih površina koje se već niz godina ne obrađuju, i kao takve predstavljaju veliki resurs za ovu vrstu poljoprivrede.
Potrebna je dalja edukacija i asistencija za konkurisanje za IPARD i druge programe Evropske unije i udruživanje poljoprivrednika za njihovo korišćenje, jer su, uglavnom, namenjeni razvijenijim i većim proizvođačima.